stvaranje
ponedjeljak, 16.01.2012.
Iluzija
Zanimljivo je kako o ljudima stvorimo sliku, kad ih tek površno upoznamo!
Upoznala sam nedavno jednu mušku osobu koja je, moram priznati, opasno poljuljala moje, uglavnom loše, mišljenje o muškarcima. Hm, možda ipak postoji neki Mr. Right, pametan, iskren, pun razumijevanja, samostalan, samouvjeren, suosjećajan, sposoban, pun topline, ugodne vanjštine...
I tako sam nekoliko dana slatko maštala, udobno uljuljkana u sliku koju sam stvorila - sve do prvog sljedećeg susreta, kad sam ga bolje upoznala. Nije ni toliko sposoban ni suosjećajan, kako mi se prvi put učinilo. A i svi oni drugi atributi pomalo su upitni. I odjednom mi se cijela ta moguća priča više nije činila tako lijepa, slatka i poželjna.
Bože dragi, velika većina nas provede i nekoliko godina (pa i desetljeća!) s osobom o kojoj smo još tijekom prvog susreta stvorili sliku i onda se sve vrijeme poslije pitali što se to u međuvremenu dogodilo, gdje je ta osoba nestala? A zapravo nikada nije ni postojala, osim u našoj glavi.
Zasad i dalje biram da budem sama, ali se i dalje nadam da će svemir urediti da upoznam nekoga tko neće biti iluzija.
nedjelja, 15.01.2012.
Ladice
I ovdje moraš odabrati ladicu. Ne mogu biti naprosto ja, moram se staviti pod neko ime, u kategoriju, na predložak... Ne mogu biti čak ni ime koje odaberem jer je već zauzeto - ne možeš s nekim u istu ladicu, moraš u svoju sam, ko u lijes. Brrr. A namjera je bloga da se družimo, kroz pisanje, razmjenjujemo misli, dijelimo iskustva... No, najprije svatko u svoju ladicu! Pa ćemo onda iz svog sigurnog utočišta, ko miš iz posija, provirivati: što to drugi pišu? o čemu pričate? I nitko neće znati tko smo zapravo, vidjet će se samo ono što želimo pokazati. Udobna sigurnost. Zaštićenost. Anonimnost. Ma, znam da je sve pod Big Brotherovim okom nekog admina s blog.hr-a, gleda me dok pišem kroz ono okruglo slovo O i povremeno namiguje... ali baš je fino praviti se da ne znam, da je ovo samo moje prazno polje, tabula rasa za stvaranje...
Moram još odabrati kategoriju - ladicu u koju ću spremiti svoj blog. A što ako želim u nekoliko ladica? Da se podijelim na nekoliko rečenica, da svoje misli razvrstam po redu: najprije o smislu, pa o stvaranju, pa o apsurdima, pa osjećajima...? Ok, kad se mora: osobno. Neka to bude moja ladica. Za sada.
